PARIŠKA MAGLENA JUTRA

Maglena jutra koja dolaze kao prethodnica zime uvijek me nekamo odvedu. Magla je dobra ako se želite izgubiti, postati nevidljivi, biti sami ili biti negdje drugdje. Magla je ljubavnicima prijateljica. U njoj možete hodati zagrljeni bez da vas itko primijeti, ukrasti još jedan dugi poljubac za kraj… Magla je pouzdana saučesnica i dobra čuvarica tajni. Pojavi se taman kad treba – u jesenja predvečerja kad zaljubljeni traže mjesto za bijeg od svijeta, rano ujutro kad se u taj svijet moraju vratiti. Ušeta nenametljivo i zavlada u tren… S prepredenim osmijehom za sobom ostavlja miris grijeha.
Maglena me jutra uvijek nekamo odvedu… Na maleni balkon apartmana u kojem je svoje posljednje dane proveo Oscar Wilde, vjerojatno baš kao i ja, promatrajući jutrom kako iz magle izranja toranj najstarije pariške crkve St. Germain des Pres.

Što magla ima s ljubavlju i strašću?

U tome ima neke čudne simbolike: gospodin Wilde sa svojim ljubavničkim odabirima tako suprotnim od mojih, preda mnom njegova Salome, to rijetko izdanje kupljeno u kultnoj knjižari s pogledom na Notre Dame, ja zagrnuta u frotirni ogrtač, na stolu kroasani i dvije šalice vruće kave – isti balkon, ista magla… isto čekanje da se probudi Gospodin Pogrešni.
I magla navečer – dok se hladnoća uvlači u rukave, ledi dah i tjera u topli zaklon. Montmartre i kroz maglene oči prekrasan, pun slikara boema, propalih pjesnika, napuklih ljubavi i nevjerojatnih sudbina. I parovi koji iz bjeline izranjaju i ponovno u nju uplove. Njegova ruka oko njenih ramena, njezina ruka u zadnjem džepu njegovih hlača… Reći ćete – depresivno… Što magla ima s ljubavlju i strašću?
A ja je, vidite, uvijek vežem uz to pariško bonvivansko brdašce, uz njegove dlanove na mojem licu i uz, na dvoje podijeljenu, francusku juhu od luka. I premda je, kad se izjutra magla podigla, sasvim jasno bilo da je on Gospodin Pogrešni, te je noći u koju smo krenuli zaveslajima žlice po (od kruha ispečenoj) zdjeli tople, zavodljive juhe, on bio najbolji i najpraviji na svijetu. To je i razlog što jesenje magle na moj stol uvijek donesu i ovu afrodizijačku mješavinu, koja jednako krijepi duh i tijela iscrpljenih ljubavnika. Vama pak savjetujem da je iskušate. Na maglu ne trebate čekati: ona grijeh ionako i sama nanjuši…

TEKST – Karmela Vukov Colić
ILUSTRACIJA– Robert Blašković

Francuska juha od luka à la Salome

Sitno nasjeckajte kilogram luka (da vam zamagli vid suzama). Na maslacu ga pirjajte na vrlo laganoj vatri 20-ak, 30-ak minuta, dok ne postane zlatnosmeđ, mek i pomalo karameliziran. Sad ga pospite žličicom šećera i 3 žlice škrobnog (ili mekog) brašna. Miješajte minutu-dvije. Ukuhajte 2 litre povrtnog temeljca neprestano miješajući da ne nastanu grudice. Kad se juha ujednači poklopite i kuhajte na laganoj vatri još 50-ak minuta. Podlijte s malo dobrog bijelog vina. Posolite i popaprite po ukusu. Jučerašnji kruh narežite na tanke ploške, pa svaku malko premažite raspolovljenim češnjakom. Pecite u pećnici 20-ak minuta, povremeno okrećući da postanu hruskave. Sad na njih položite krišku Gruyère sira i zapecite na najvišoj prečki ili pod grilom. Juhu ulijte u zdjelice i prekrijte ploškama zapečenog kruha.